Nastupi u 2014.

* * *

 

Koncert Zvonka Bogdana "Od Banata prema Sremu" 20.11.2014. u Sava centru u Beogradu u 20.30 sati 
http://www.savacentar.net/index.php?option=com_content&view=article&id=672:zvonko-bogdan&Itemid=645&lang=sr

 

* * *

Koncert Zvonka Bogdana i 21 tamburaša "Vojvodino moja" 3.12.2014. u KD Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu  u 19.30 sati

* * *

Božićni koncert Zvonka Bogdana i tamburaša u KKD Ivane Brlić Mažuranić 7.12.2014. u Slavonskom Brodu

* * *

 

Novosti:

Zvonko Bogdan je nominiran za Muzičku nagradu godine Indexi 2009. Za najbolji Etno world album godine - Godine su mnoge prošle. Možete glasati na ovom linku:
http://davorin.ba/muzika/2009.asp

 

Razmišljajući o Panoniji, Bunjevcima, Somboru, starogradskim pjesmama, romansama, ne možemo, a da ne prepoznamo Zvonka Bogdana, istinskog umjetnika, neponovljivog interpretatora i skladatelja, čovjeka koji je svoj život posvetio glazbi, a glazba je posvetila svoje trenutke njemu, budući da je obilježio razdoblje od mađarskih pjesama pa preko vremena slavnoga primaša Janike Balaža sve do današnjih dana, u kojima polako nestaje tradicija i vrijeme, koje se, prema riječima Zvonka Bogdana, nikada ponoviti neće.

Odrastajući u Somboru i Subotici, Zvonko Bogdan preko kazališnih dasaka u početku, a potom u Novom Sadu i Beogradu te u mnogim drugim gradovima gradi polako svoj svijet ljubavi za glazbom, etno-baštinom, folklorom, nastojeći da što vjernije predstaviti izvornu pjesmu. Vole ga u rodnom Somboru i Subotici, i Bunjevci i Šokci, u Slavoniji, Mađarskoj, vole ga i Beograđani i Zagrepčani koje uvijek naziva svojom najvjernijom i najomiljenijom publikom, publikom koja zna slušati, vole ga u Makedoniji, Americi, Australiji, Engleskoj...

Čuvajući i stvarajući etno-baštinu bunjevačkih Hrvata, ali i Mađara, Vojvođana, sklada pjesme, pesme i pisme koje su vezane za istinite ljude i situacije koje su se stvarno dogodile. Na maestralan način u posljednja tri desetljeća stvara atmosferu autentičnog građanskog ugođaja, u svom opusu prožetom elegičnim tonovima otrgnuo je od zaborava i nekoliko najlepših sevdalinki, pjesmu Govori se da me varaš posvećuje svom ujaku, Već odavno spremam svog mrkova - ima li netko da nije zaplakao na njene stihove, Fijaker stari, U tim Somboru...pa sve do Prošle su mnoge ljubavi i Život teče u laganom ritmu.

Prije skoro 38 ljeta, 16. veljače 1971. godine napisao je Ej salaši na sjeveru Bačke, pjesmu koja postaje simbol vojvođanskih ravnica, čardi i salaša, Bunjevaca i snaša, pjesmu koja je učinila da se njihova kultura i običaji nikad ne zaborave, pjesmu koja će zauvijek živjeti u uspomenama i biti sačuvana od zaborava.

A vrijeme koje se nikada ponoviti neće, ponovno imamo bar na trenutak zaustaviti i osjetiti svim srcem, uz izuzetne glazbenike iz Vojvodine, Mađarske i Rumunjske koji nas vode kroz stoljeća pjesme i ravničarskim krajevima Panonije, čineći cjelinu s čovjekom čija riječ može zaustaviti Dunav, čije je srce prepuno ljubavi za pjesmu i one koji je osjećaju, za tamburu, ravnicu, konje i fijakere, kojih više nema ali žive u dubinama naših duša i vječno ostaju.